Iznimno vrijedan sakralni sklop - SVETICE, povrh osunčanih voćnjaka i vinograda dominirani cijelim krajem. Stoljećima su bile svetište vjere, ali i svetište hrvatske povijesti, umjetnosti i kulture. Čak su i u gospodarstvu ovoga kraja u doba pavlina imale zapaženu ulogu. Uz zidove stare crkve na Sveticama dozrijevaju čak i smokve koje iz južnih krajeva doniješe svećenici glagoljaši. Nekoć su tu stajale tri kapelice posvećene Blaženoj Djevici Mariji, Svetoj Margareti i Svetoj Katarini. Otuda i potječe ime mjesta. Današnja je crkva izgrađena kasnije. U njoj je 1577. pokopan Stjepan Frankopan, posljednji potomak ozaljske loze Frankopana, a tijekom vremena njegova je nadgrobna ploča dospjela do ulaza, pod noge posjetitelja.

Prvi dio samostana izgrađen je 1627. godine, kada su bježeći pred Turcima pavlini iz Kamenskog stigli na Svetice. Dovršen je 1660. g. velikom zaslugom prvog i dugogodišnjeg priora Ivana Belostenca, znamenitog leksikografa i pisca. Pod krovom samostana nastajao je veličanstveni tronarječni rječnik Gazofilacij. S predanošću znanstvenika i s nadahnućem pjesnika Ivan je Belostenec desetljećima prikupljao i u svoju riznicu pohranjivao blago hrvatske jezične raznolikosti.

Od iznimno vrijednog inventara gotičke, kasnije barokizirane crkve, posebice se ističu rukom rezbarene korske klupe. Oltari- glavni i pobočni, propovijedaonice, orgulje, crkveno posuđe i odijela, te kipovi i slike - neprocjenjiva su ostavšina poznatih i nepoznatih pavlinskih umjetnika. Dok prolazimo crkvom, privučeni raskošno rezbarenim i svjetlucavim glavnim oltarom, čini nam se da listamo stranice bogato ilustrirane povijesti umjetnosti od sredine 17. do kraja 18. stoljeća. Tu su najbolja djela ostavili znameniti pavlinski slikari Ivan Ranger i Gabriel Taller.