Preko mosta u Ozlju vodi cesta za Vrhovac. Već izdaleka ugledat ćemo vitki zvonik jednostavne barokne crkve Svetog Kuzme i Damjana, na vrhu brežuljka pod kojim se stisnuše crveni krovovi vrhovačkih kuća.

Pitoma sličica, sukladna blago valovitom ritmu osunčanih obronaka, povezanih bijelim vrpcama cesta i puteljaka. Klijeti ("hisi") i vikendice, razbacani po vinogradima, gostoljubljivo će dočekati ljubitelja kvalitetne domaće kapljice. Uskoro će i prava "vinska cesta" povezivati vinogorja Vrhovca, Lovića-Prekriškog i Vivodine.

Nešto dalje od crkve smjestila se plemićka kurija iz 17. stoljeća zvana Plepelić-dvor. Građena je u obliku slova L, skromna pročelja, te se najviše ističe položajem u privlačnoj okolici. Zima daje osobitu draž ovim brežuljcima, kao i samome Ozlju koji sa tada doima čistim i bajkovitim poput prizora iz dječje slikovnice, sve je prigušeno iskonskom tišinom bjeline. Upravo je zimski ozaljski pejzaž jedan od vrhunaca akvarelnog slikarstva Slave Raškaj.